Osjećam ples u sebi oduvijek. Ta potreba da pokretom izrazim nešto neočigledno, da probijem tijelom svoje biće van okvira kretanja od fizičke točke A do točke B, kao da je tu od majčine utrobe.
© Vesna Mačković
Kazuo Ohno, kao jedan od prvih mi plesnih uzora i inspiracija, kasnije u odrasloj dobi samo je potvrdio moje misli o izražavanju pokretom i plesom. On, kao izvođač koji se u svojim plesnim izvedbama preobražavao u plesačicu Antoniju Mercé y Luque, objašnjava što zapravo stoji iza nanošenja maske na pozornici i umjetničkog izražavanja plesnim pokretom pred publikom. To je jednostavno povratak izvoru našeg bića, doticaj s onim nečim iz čega smo potekli i fizički i metafizički.
“Moja namjera u oblačenju u ženu na pozornici,” rekao je, “nikad nije imala za cilj da postanem imitator žene, ili da se preobrazim u ženu. Umjesto toga, želim pratiti svoj život unatrag prema njegovim najudaljenijim izvorima. Više od ičeg drugog, čeznem vratiti se tamo odakle sam došao.” U ovoj izjavi, izvor njegovog plesa kroz inspiraciju koju mu je dala La Argentina povezan je sa samim izvorom života u majčinoj utrobi. Suprotni kraj Valeryjeve uopćavajuće retorike u Ohnovom diskursu je figura svemira kao simbola maternice. “Mislim često o mitu stvaranja svemira. Opsjednut sam svemirom kao da o svemu moram razmišljati u smislu svemira: o kolosalnom svemiru, i suprotnom svijetu: maternici moje majke.”
Još jedna Ohnova izjava dopunjava jačinu žudnje za plesnim izražavanjem.
…kada je prvi put izveo ‘Diveći se La Argentini’ u New Yorku 1985., Ohno je rekao, “Gdje je moja arena za ples? Ja sam se odlučio za ples još u maternici moje majke.”
(citati iz Dance Chronicle, The Dancing Gaze Across Cultures: Kazuo Ohno’s Admiring La Argentina, Mark Franko, Published online: 18 Mar 2011.
https://drive.google.com/file/d/0B33HtN8Ffs3WRjlVTmFSWlVZZDFrZ2JuT2pTczV2VDBSWlRz/view?usp=sharing)
I zato sam ja ovdje. Idem naprijed da bih se vratila natrag.