Udruga Domino u okviru Queer Zagreb Sezone predstavlja festival Sounded bodies koji u Zagreb dovodi vodeće plesače i koreografe koji svoje radove temelje na istraživanju zvuka, glasa i glazbe.
U sklopu festivala održat će se i tri umjetničke radionice, koje će voditi Jeanine Durning, Alma Söderberg i Jolika Sudermann, te Jule Flierl.
Kategorija: Edukacija
Ne autoportret – radionica (Faustin Linyekula)
Na radionici u Zagrebu Lineykula s profesionalnim plesačima želi nastaviti svoje vrlo osobno istraživanje pojmova kao što su sjećanje, identitet i ime. Radionicu je odlučio nazvati ‘Not a Self-portrait’ i o njoj kaže tek: ‘Moj ples bit će pokušaj da se prisjetim svoga imena. Zasigurno sam ga zagubio negdje u mračnim, sporednim uličicama Sjećanja. I od onda lutam…’
Radionica glasa i pjevanja (Anne-Marie Blink)
Pjevanje se oduvijek veže s dubokim emocijama. Upravo izražavanje naših emocija čini pjesmu osobnom i dirljivom budući se naše tijelo ponovno spaja s pjevanim emocijama. Kad smo pronašli pjesme koje nas dodiruju, tražit ćemo način da ih povežemo s našim osjećajima kako bi mogli pjevati koristeći cijeli tjelesni, vokalni i emocionalni aparat. Istraživat ćemo glas kao energiju vibracije, emociju. Radeći na relaksaciji i dahu dovest ćemo glas u dublje stanje u tijelu gdje emocije slobodno struje, a pjesma pronalazi svoj identitet.
Fizičko kazalište (Žak Valenta)
Glas kao tijelo, tekst kao glazba (Irena Tomažin)
Tijelo je instrument glasa, tijelo rezonira kad pjevamo i tijelo nosi glas. Putem fizičkih vježbi, odnosno povezivanjem s vlastitim tijelom i kretanjem, također dolazimo i do svog glasa – promatrat ćemo i slušati kako glas može biti produžetak i nastavak fizičke akcije. Vježbama disanja i opuštanja tijela, možemo rezonirati glasom i otvarajući se slušanju, možemo otkriti vlastite ritmove i melodije koje organski nosimo. Eksperimentiranje glasom može nas dovesti do različitih lica i priča koje svaki glas ima.
S druge strane imajući tekst i radeći s njim kao s kompozicijom, možemo ga utjeloviti i postići da ga pjevamo ili ga samo govoriti prostoru, šaljući ga u prostor da rezonira. Pristupajući mu kao glazbi možemo postići različite interpretacije teksta.
I na kraju pjevanje – radit ćemo na starim pjesmama, učiti ih i pjevati ih jednostavno, najjednostavnije, te kroz njih učiti o pjevanju i jednostavnoj ljepoti pjevanja.
Glas ima mnogo tijela, a tijelo ima mnogo glasova. Dakle, nikad ne nedostaje jednog drugome. Visina glasa ovisi o tome koliko duboko stojiš, a dubina ovisi o tome koliko ti visoko mašta skače.
Osjećaš da si u suglasju, tako što netko drugi pored tebe pjeva, a tebi nešto među rebrima vibrira. Malo više ili malo niže. Ovisno o tome u kojem si tijelu. Ovisno, u kojem glasu pjevaš, u kojem slušaš.
Ili, to osjetiš jednostavno tako da ne osjećaš ništa – jer te više nema, sav si u pjevanju. Zatim, u trenutku kad zaboraviš tekst, kucaš na vrata kroz koja stupa improvizacija, inovacija, i mogli bismo naći još zvučnih riječi na i, ali zahvaljući glazbi, zaboravljamo na to. Stoga, samo prati ritam. I ostalo će doći. Kad si u falšu, u falšu si. Ili, unutar toga možda bi mogao čuti glas koji bježi od tebe i koji se želi igrati s tobom. Ako imaš tekst, ali nemaš melodiju, trebaš samo poduprijeti i izdržati tišinu – trebaš je slušati dok god je potrebno da mrmljanje ne postane ritam, melodija, dok te ne zavede i konačno ugrize za tijelo. Da bi se čuo, trebaš biti hrabar. Samo otvori vrata i počni se igrati.
IMRC (Integrirani kolektiv za istraživanje pokreta)
Radionica plesne integracije (Iva Nerina Sibila)
Kolektiv IMRC osnovan je kao izvedbeni nukleus Radionice plesne integracije koja djeluje pri Zagrebačkom plesnom centru od 2012. pod vodstvom Ive Nerine Sibile i Amele Pašalić.
Radionica plesne integracije okupila se oko ideje da ples i pokret nisu uvjetovani određenom tjelesnom datošću, već da tjelesni izraz, iskustvo zajedničkog plesnog kretanja, kao i istraživanje izvedbenih potencijala pokreta i plesa, pripada svima. Također, sužavanje plesa samo na određena tijela, ona koja posjeduju maksimalni opseg pokreta i snage, iz plesne i izvedbene prakse isključuje sva ona druga i drugačija tjelesna iskustva i izraze.
IMRC grupa je plesača koji imaju dugogodišnje iskustvo, a dolaze i različitih plesnih žanrova, tjelesnih praksi i edukatorskih sustava. Zajedničkim radom žele produbiti svoje razumijevanje suštine kretanja, izvedbe i komunikativnosti plesa, a nizom prezentacija i radionica podijeliti to iskustvo s drugima.
Radionica IMRC-a namijenjena je svima zainteresiranima za pokret i ples, bez obzira na plesačko iskustvo, a koji imaju 16 ili više godina. Gornja granica ne postoji. Pozivamo plesače, izvođače i sve zaljubljenike u pokret, one sa i one bez teškoća u kretanju i tjelesnog invaliditeta da nam se pridruže u plesu koji je prilagođen i namijenjen svim tijelima.
Radionica se sastoji od vođenih vježbi osvještavanja tijela, plesne improvizacije i rada na mašti kao pokretaču tjelesne transformacije.
Unlimited Access plesna radionica (Jordi Cortés Molina)
Unlimited Access je EU projekt pokrenut s ciljem poticanja integracije osoba s invaliditetom kroz plesnu umjetnost te zajedničkog umjetničkog rada i istraživanja pokreta osoba bez i s invaliditetom, kao i senzibilizacija publike po pitanju percepcije integriranog plesa. Projektom se želi potaknuti bolje razumijevanje i prihvaćanje raznolikosti te pomicanje granica umjetničkog i kulturnog djelovanja te šire i istančanije promišljanje tema vezanih uz raznolikost umjetničke prakse uključujući i one osoba s invaliditetom.
Jordi Cortés Molina je poznati katalonski koreograf i pripadnik DV8 skupine, plesač i pedagog koji se već dugi niz godina bavi plesnom integracijom te istraživanjem odnosa ljudskih tijela bez i s invaliditetom u pokretu i kroz pels. Surađuje s brojnim svjetskim pedagozima koji se bave istom tematikom, poputa Adam Benjamina, osnivača kompanije CandoCo (najpoznatije svjetske plesne kompanije čiji su članovi osobe bez i s invaliditetom). Iza Jordia i njegove plesne kompanije, Alte Realitat, već je nekoliko predstava u kojima su izvođači osobe bez i s invaliditetom putem kojih utječu na društvenu svijest o važnosti integracije. Njegov rad ima snažnu društvenu komponentu gdje je osobama s invaliditetom omogućena prilika za umjetničko izražavanje.