Intenziteti – radiofonijska obrada istoimene multimedijalno-plesne predstave

Premijera: 26. 11. 2015., Hrvatski radio 3, emisija Radio atelje

Režija: Vedran Hleb,
Glazbena urednica: Adriana Kramarić,
Dramaturginja: Katja Šimunić.
Vlastiti tekst interpretira: Vesna Mačković.
Glazba: Alen i Nenad Sinkauz.

Nastala kao složeni radiofonijski odjek na istoimenu scensku izvedbu (plesno-multimedijalna predstava “Intenziteti”) ova se radio-igra uspostavlja preplitanjem trostrukih pripovjednih linija: autofikcionalnom, fikcionalnom i autorefleksivnom. Vesna Mačković koreografira zvukove kao sjećanje na predstavu, evocira svoja stanja tijekom izvedbe, opisuje jedan svoj radni dan i daje komentar na prekarni život umjetnika danas.

Dostupno i na: http://radio.hrt.hr/ep/radio-atelje/202001/

Fotografije iz studija

Pod staklenim zvonom


2016-09-pod-staklenim-zvonom-jumbo-plakat-504-238cm

Eksperimentalni umjetnički projekt pokreta, zvuka i teksta

Premijera

29.9.-2.10.2106., Pogon Jedinstvo, Velika dvorana, Zagreb

ULAZNICE: rezervirajte na vrijeme jer je broj mjesta ograničen.
Pošaljite rezervaciju emailom ili SMS-om, viber-om na ulaznice@vesnamackovic.com ili 0992004040.
 
CIJENA: Ulaznice je moguće pri rezervaciji odabrati prema cijeni.
Predstava je dio inicijative ‘Umjetnost dostupna svima’ prema kojoj će svake izvedbene večeri pola raspoloživih ulaznica imati prazno polje cijene kako bi posjetitelji sami po izlasku iz dvorane upisali i platili cijenu ovisno o svom životnom standardu i zadovoljstvu odgledanom predstavom:
Druga polovica raspoloživih ulaznica ima cijenu 60 kn.

Autorski tim

Autorica i izvođačica: Vesna Mačković
Glazba: 309th day of the year (Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz, Miroslav Piškulić)
Oblikovanje svjetla: Saša Fistrić
Tehničar svjetla: Matija Jelić
Kostimografija: Vesna Mačković
Izrada kostima: Diana Mihalić
Instalacija na glavi: Damajanti Kondres
Fotografija, video: Ana Opalić

Predstava je ostvarena u okviru rezidencijalnog natječaja Pogona Jedinstvo, te uz financijsku podršku Pogona Jedinstvo i Gradskog odbora za kulturu Grada Zagreba.

Sponzori i donatori:

Uvod u predstavu

Pod staklenim zvonom sigurna sam od svijeta.
Moje svjetlo.
Moja toplina.
Moj zrak.
Moj dom.
Biljka sam.
Biljka koja je svoj vlastiti kisik i hrana.
Pod staklenim zvonom svijet je siguran od mene.
Sretna sam.

Koncept istraživanja

Predstava se izvodi kao solo izvedbeni istraživački performans. Pod svjetlosnom simulacijom staklenog zvona izvođačica kroz pokret, glas, tekst i glazbu propituje izazove života u civilizaciji.

Izazovi koji su njena preokupacija odnose se na tijelo osjetljivo na vanjski svijet zbog svoje fizičke manjkavosti. Pitanja fizičke sigurnosti kao posljedicu imaju propitivanje smisla života u usamljenosti.

Izazovi koje istražuje kroz misao i tekst odnose se i na um koji se bori s pojmom ‘civilizacija’. Kako pojmovi kao što su rat, nasilje, krvoproliće, iskorištavanje, krađa, socijalna i zdravstvena nedostojanstvenost života mogu biti pojmovni podskup u pojmu ‘civilizacija’.

Zvukovi su njezina najfinija stvarnost pod staklenim zvonom, a glazba koju čuje u sebi ili van sebe čine njen svijet varljivo potpunim.

Video najava (Ana Opalić)

Iz medija

Plesna scena – Vesna Mačković: Želim stvarati svoje radove (novinarka Katarina Kolega), 5.10.2016.

Hrvatski radio 1 – Katapultura – intervju povodom premijere ‘Pod staklenim zvonom’ (novinarka: Katarina Kolega), 30.9.2016.

Radio 101 – Artikulacija – povodom premijere ‘Pod staklenim zvonom’ (novinarka: Nela Simić), 25.09.2016.

Intervju za Pogon povodom premijere predstave ‘Pod staklenim zvonom’, 5.9.2016.

Fotografije (Ana Opalić)

2016-07-08-pod-staklenim-zvonom-proba-svjetla-i-dima-062016-07-20-pod-staklenim-zvonom-ana-opalic-img_1415 2016-07-20-pod-staklenim-zvonom-ana-opalic-img_1405 2016-07-20-pod-staklenim-zvonom-ana-opalic-img_1380 2016-07-20-pod-staklenim-zvonom-ana-opalic-img_1341 2016-07-20-pod-staklenim-zvonom-ana-opalic-img_1331 2016-07-20-pod-staklenim-zvonom-ana-opalic-img_1305 2016-07-20-pod-staklenim-zvonom-ana-opalic-img_1304 2016-07-20-pod-staklenim-zvonom-ana-opalic-img_12812016-07-20-pod-staklenim-zvonom-ana-opalic-img_14332016-07-20-pod-staklenim-zvonom-ana-opalic-img_1424
2016-09-pod-staklenim-zvonom-jumbo-plakati


Komentari posjetitelja:
2016-10-02-pod-staklenim-zvonom-komentari-posjetitelja-1

 

 

 

Ostvareno uz podršku:

grad-zagreb-logo
G
rad Zagreb – Gradski odbor za kulturu
zagreb.hr

outdoorakzent-mali
Outdoor akzent – oglašavanje na javnim površinama
outdoor-akzent.hr

uber
Uber – usluge prijevoza
uber.com – 50 kn besplatne vožnje klikom na ovaj link i logo novim korisnicima

Untitled-2
Toma palete d.o.o.
toma-palete.hr

Untitled-2
P.I.O. – plakatiranje i oglašavanje
pio.hr

Untitled-2
Ars Kopija – digitalni copy print centar
arskopija.hr

pogon_hr_rgb
Pogon Jedinstvo – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade
www.pogonzagreb.hr

logo_full_color

Plus hosting d.o.o.
www.plus.hr

vegehop LOGO-vektori-page-001
Vegehop
www.vegehop.hr

Polypus logo-page-001
Polypus hair studio
www.polypus-studio.hr

Njih dvije

2016-06-12-njih-dvije-plakat-1-c-b-small

Premijera: 18.06.2016. u 20h, Festival Perforacije 2016., Teatar &TD
repriza: 19.06.2016. u 20h

Autorice: Vesna Mačković i Jelena Mesar
Režija, koreografija, oblikovanje zvuka, kostimografija: Vesna Mačković, Jelena Mesar
Igraju: Vesna Mačković, Jelena Mesar
Tekst: Jelena Mesar
Oblikovanje svjetla: Jelena Mesar
Montaža zvuka: Vesna Mačković
Klavir i aranžman: Jelena Mesar
Tehničar svjetla, voditelj zvuka i projekcije: Saša Obad
Izrada kostima: Diana Mihalić
Fotografija: Edita Sentić
Šminka: Martina Ćiljevuk

Producenti: Udruga Domino, Udruga za audio-vizualnu kulturu “Kamera”.
Predstava je financirana sredstvima Ministarstva kulture i Udruge Domino.
Zahvaljujemo: Teatar &TD, Pučko otvoreno učilište.

O PREDSTAVI

Njih dvije propituju sisteme stereotipnog promišljanja i njihove posljedice predrasude i diskriminaciju, a najviše one fino skrivene u tzv. pozitivnim misaonim konceptima – “Tako lijepa, a tako pametna!” Gdje je granica između nužnosti postojanja stereotipa za preživljavanje u neizvjesnom svijetu i puke lijenosti? Leži li na krivoj strani te granice izvor jeke koja se uobličuje u većinu naših ljudskih i društvenih nesreća?

Stereotipi su u pozitivnoj povratnoj vezi s identificiranjem nas i njih. Njih dvije zajedno ne idu. Nerealno pojednostavljivanje svijeta oblikovalo ih je kao žrtve i kao počiniteljice stereotipnog promišljanja. Od nepovjerenja i sukoba do egoizma u dvoje crtaju krivulju zajedničkog međuljudskog gibanja i traže kolika je vrijednost varijable stereotip te je li ona iznad neposrednog osjetilnog iskustva ili se punim aktiviranjem procesa mišljenja može deaktivirati mehanizam stereotipa.

Gdje je rub između njih dvije i nas svih? Koga? Ma znate njih dvije. Ona plava i ona cura invalid što pleše.

Jelena Mesar

Kritike, osvrti

Kulturpunkt.hr – Iva Rosandić: U potrazi za svojim mjestom, 30.6.2016.

Libela –  Stephanie Stelko: Predrasude i diskriminacija: ‘Njih dvije’ – igra tijelima i stereotipima

Kritikaz – Olga Vujović: Ona plava i ona cura invalid što pleše, 2.7.2016.

Skica kostima

2016-04-25-kostim-njih-dvije

Programska knjižica

programska-knjizica-6-3 programska-knjizica-8-1 programska-knjizica-4-5 programska-knjizica-2-7

Fotografija: Edita Sentić

dsc_5909 dsc_5846 dsc_5690 1-5635dsc_5594 cb-5618 cb-5603 dsc_5978 dsc_5952 dsc_5761 dsc_5756 dsc_5479cb-5446cb-5490 dsc_60512016-06-njih-dvije-plakatni-spam-grada-vukovic-runjic 2016-06-njih-dvije-plakatni-spam-grada-caffe-bar-milcec2016-06-11-njih-dvije-206

Video performans ‘Pozdrav’

Video performans ‘Pozdrav’ snimljen je u lipnju 2014. u napuštenoj tvorničkoj hali ‘Željezare Sisak’.

Autorice: Vesna Mačković i Ana Opalić
Snimanje i montaža: Ana Opalić

Prikazivanja:

  • 10.3.-23.3.2016., Zagreb, Godišnja izložba suvremene umjetnosti THT@MSU
  • Noći performansa 2016.:
    4.6.2016., Beograd, Dom omladine
    9.6.2016., Rijeka, Palach
    25.6.2016., Split, Dom mladih
    27.6.2016., Dubrovnik, Kula Lazareti
  • 1.9.2016. Sisak, Star Film Festival (večer otvaranja)
  • 22.10.2016., Sisak, Festival Željezara, Muzej Grada Siska
  • 13.4.2017., Zagreb, Festival tolerancije, Kino Tuškanac

2014-06-03 Željezara Sisak - filmski kadrovi 001

Gradu koji umire, a živio je.
Gradu s kojim nikada nisam disala kao jedno.
Tlu koje je upilo znoj i otrove. I sreću i osmijehe.
Radnicima koji su oslobođeni.
Sistemima koji dolaze i prolaze. I pustoše.
Svima nama koji uporno koračamo naprijed ne znajući kamo, zašto ni koliko još.

2014-06-03 Željezara Sisak - filmski kadrovi 004

1990. doselila sam se u Sisak kao 15-godišnjakinja u iščekivanju svih uzbuđenja gimnazijskih dana i mladosti. Rat i izolacija zbog bolesti koja me zadesila, učinili su da grad Sisak nisam stigla ni omirisati. Nakon 13 dugih godina, sretne okolnosti u mom životu učinile su da sam se pozdravljala s izolacijom i bolešću, a i rat je već davno bio iza nas. Činilo se kao bajka kad bi se izgovorilo. Ali priča je drugačija. Grad je bio uništen. Ljudi su prije teško disali zbog velike industrije i zagađenja. Sada su teško disali jer ničega više nema. Željna sunca i upoznavanja mogla sam istraživati ljudske depresije i prazninu očerupanog grada. Znala sam samo… otići.
Ovim video performanceom imaginarno se vraćam u Sisak. Pokušavam se suočiti s gradom i osobnom prošlošću nakon godina izbivanja.

2014-06-03 Željezara Sisak - filmski kadrovi 005

Grad Sisak mogao je biti bilo koji grad.
Ležati zbog bolesti izolirana godinama od ljudi, svijeta, grada
mora da je jednako u bilo kojem gradu?
Ustati nakon dugogodišnje bolesti ipak
vjerujem da nije jednako u bilo kojem gradu.
Grad Sisak. Nije imao zraka. Nisam znala disati s njime.
Otišla sam, otrčala…
Tražiti neke druge gradove. Koji dišu. Ili s kojima ja dišem.
Greškom ponijela sam ljutnju.
Ljutnju što ne znam kako se gradovi koji ne dišu mogu promijeniti.
Pa sam se na tren ponovo pojavila.
Udarajući u zidove koji odjekuju, vikao mi je Grad kroz uši.
A ja mu i dalje ne znam pomoći, disati s njime.
I odlazim. Opet.

2014-06-03 Željezara Sisak - filmski kadrovi 006

3. nagrada na Godišnjoj izložbi suvremene umjetnosti THT @ MSU u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu

www.msu.hr/#/hr/20909/

Od 172 rada pristiglih ove godine na natječaj, međunarodno stručno povjerenstvo (u sastavu: mr.sc. Snježana Pintarić, predsjednica stručnog povjerenstva, ravnateljica MSU-a i muzejska savjetnica, Rainald Schumacher, kustos, Office for Art, Berlin; Marco Scotini, nezavisni kustos, Milano; izv.prof. Sandra Vitaljić, fotografkinja, Akademija dramske umjetnosti, Zagreb; Nataša Ivančević, muzejska savjetnica, pomoćnica ravnateljice i voditeljica Odjela zbirki i Zbirke skulptura MSU-a) izabralo je njih 35, što uz troje pozvanih umjetnika čini ukupan broj od 38 umjetnika koji će predstaviti recentne radove u MSU do 26. ožujka 2016.

2016-02-01 Nagrada za hrvatsku suvremenu umjetnost T-HT MSU

Fotografije s lokacije snimanja:

Iz medija

MSU.hr – Odabrani dobitnici nagrade THT@MSU

Noći performansa, 2016.: Beograd, Rijeka, Split, Dubrovnik

2016-06-noc-performansa-pozdrav-plakat-dubrovnik 2016-06-noc-performansa-pozdrav-dubrovnik

Dim i ogledala

00000
© Ivana Cesarec

Zagrebački plesni centar, rezidencija 2015.

premijera: 12.11.2015. u 20h
izvedbe:
13.11.2015. u 20h
14.11.2015. u 20h

Autorice: Maja Drobac, Vesna Mačković
Izvode: Maja Drobac, Vesna Mačković, Marino Frankola
Glazba: Ana Horvat, Konrad Mulvaj
Kostimografija: Diana Mihalić (Diplomski studij kostimografije, Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, student)
Mentor kostimografije: doc.dr.art. Ivana Bakal
Izrada kostima i lutki:  Diana Mihalić
Scenografija: Denis Rubinić
Oblikovanje svjetla: Marino Frankola
Tekstovi: Maja Drobac, Vesna Mačković
Fotografkinja: Ivana Cesarec
Frizure: Ivana Brckan (Seraphine frizerski studio)
Grafičko oblikovanje: Dean Bertoldi
Tehnička podrška: Duško Richtermoc

Produkcija: Plesni kolektiv D_LC
Koprodukcija: HIPP / Zagrebački plesni centar, lukaeura, Udruga Kamera
Projekt je realiziran uz financijsku pomoć Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

IMG_28
© Ivana Cesarec

Facebook event stranica: https://www.facebook.com/events/1648996408675643/

IMG_34
© Ivana Cesarec

“Zamagliti ili uljepšati istinu situacije s krivim ili nebitnim činjenicama.”

U kući u kojoj nitko ne živi sklada jedna osoba. Na svome malom klaviru, okružena krpenim lutkama. U kući u kojoj nitko ne živi obitavaju dva duha.
Zatrpani pod prašinom teksta i godinama mirovanja.

U kući u kojoj nitko ne živi, autorice istražuju suodnose teksta i pokreta kroz tjelesno i netjelesno, pokretno i statično, te refleksiju vidljivog i nevidljivog.

Predstava je inspirirana fotografijama Maria Grobenskog iz opusa “From the House where Nobody Lives”.

Kritika:

2015-23-12 Plesna scena – Fantazmagorija o neobičnima

UMJETNOST DOSTUPNA SVIMA

ULAZNICU posjetitelji plaćaju NAKON odgledane predstave uzimajući u obzir vlastiti životni standard i zadovoljstvo odgledanom predstavom.

  • umjetnost mora biti dostupna svima neovisno o financijskim mogućnostima
  • kako da autorica postavi cijenu na umjetnički rad
  • publika zaslužuje prvo vidjeti što kupuje
  • nema popusta za marginalizirane skupine – svatko određuje cijenu vlastite ulaznice

I zato: slobodno dođite, gledajte i više puta. Ako vam se svidi – budite darežljivi. Plaćanjem ulaznice podržavate buduće izvedbe.
Rezervacije: ulaznice@plesnicentar.info ili 01/483-3083.

Video najava (trailer):

Izabrani prizori s naše male kamere:

 

IMG_4
© Ivana Cesarec
IMG_6
© Ivana Cesarec
IMG_12
© Ivana Cesarec
IMG_13
© Ivana Cesarec
IMG_14
© Ivana Cesarec

 

IMG_43b
© Ivana Cesarec
IMG_51
© Ivana Cesarec
IMG_56
© Ivana Cesarec
IMG_58a
© Ivana Cesarec
IMG_59a
© Ivana Cesarec

IMG_54aIMG_31

IMG_62a
© Ivana Cesarec
IMG_41
© Ivana Cesarec
IMG_50b
© Ivana Cesarec

Sponzor frizura

seraphine logo

Part of the story

molly1
Premijera: 23.5.2015., Zagrebački plesni centar

Autorica i koreografija: Molly Fletcher Lynch
Plesači: Ida Jolić, Rina Kotur, Stošija Zrinski, Vanja Jarni
Tekst, glas i montaža zvuka: Vesna Mačković

Nelinearne priče kojima istražujemo djelomično razumijevanje. Propitkujemo vlastitu percepciju cjeline i zašto pretpostavljamo razumijevanje temeljem djelomične informacije. Koliko brzo donosimo svoje dojmove osobe, slučajnog prolaznika, ili nekog mjesta gdje nikad nismo bili, ili kako će izgledati neko buduće iskustvo. Četiri plesačice koriste pokret, proizašao iz osobnog propitkivanja i istraživanja na temu kako se iščekivanja, ma koliko skromna ona bila, susreću sa stvarnošću..
Često smo djelomice u neizvjesnosti.

Bacači sjenki: Brujanje grada – 2. epizoda: T.F.T.

2015-03-19 Brujanje grada - premijera 25
Premijera: Pogon JEDINSTVO | velika dvorana | 19.3.2015.

Voditelj projekta: Boris Bakal

Sudionici na projektu:
Nikolina Butorac (likovna umjetnica),
Dora Kokolj (povjesničarka umjetnosti, plesačica),
Nikolina Komljenović (plesačica, koreografkinja, akrobatkinja),
Vesna Mačković (plesačica, glumica),
Nikša Marinović (glumac, glazbenik i skladatelj),
Veno Mušinović (filozof, filmski redatelj),
Anja Pletikosa (dramaturginja),
Leo Vukelić (scenograf, kazališni producent, performer, elektrotehničar);
uz podršku Ivane Bakal (intermedijalna umjetnica i kostimografkinja) te Sandre Uskoković (povjesničarka umjetnosti).

‘Brujanje grada’ hibridni je i interdisciplinarni projekt koji predstavlja sinergiju istraživačke prakse i umjetničkog predstavljanja. Brujanje grada’ otkriva ideologiju odabranog prostora: kroz istraživanje i rad s lokalnim stručnjacima ulazi u lokalne muzeje i arhive, kreće u potragu za materijalnim i nematerijalnim podatcima, izlazi na ulicu te intervenira u odabrani javni prostor, promatra njegovu koreografiju i dinamiku, komunicira s njegovim korisnicima. Na temelju arhivskog, virtualnog, uličnog istraživanja izvođači Brujanja grada grade niz narativa, malih situacija koje potom izvode u zatvorenom prostoru knjižnica, kazališta, kulturnih centara… Sakupljeni materijal predstavlja se izvedbom koja je “raspadnuta” na pjevne sekvence, improvizirane dijaloge, govorenje snimljenih situacija na plejbek… Postdramska se fragmentarnost izvedbe povezuje asocijativnom logikom odnosno sadržajem javnog prostora koji se u prvoj fazi projekta proučava.

Brujanje se obraća i najširoj javnost kroz cjelovečernju zabavu nudeći joj saznanja o prostorima koje svakodnevno koristi, ali ne osvještava. Brujanje grada stoji u službu gradova u kojima se odvija, ukazuje na njegove prednosti i nedostatke te predlaže kako riješiti probleme koji javne prostore permanentno ugrožavaju.

Bacači sjenki drugi put zaredom izlaze! S trgova, ulica i u parkova pozivaju vas na novu epizodu Brujanja grada.
Na prijelazu godine Bacači i Brujači su zagrebačkoj publici pokazali kako je moguće na drugi način konzumirati grad.
Sada, stotinjak dana nakon premijere i nekoliko dana nakon saznanja da Hrvatskom uistinu vlada 221 milijunaška obitelj, Brujanje grada se seli na neku drugu gradsku periferiju.
Na ovom javnom dobru grada Zagreba šeću se psi. Osim trave i klupa, ovdje se nalaze jedna zaštićena zgrada, tri čvorišta javnog prometa i administrativna institucija.
Tu se sastaju vojna lica, hrvatski prvaci, prijestolonasljednici i radnici vulgaris.
Ovaj brisani prostor se od početka postojanja nastoji ušminkati. U razmacima od nekoliko (desetaka) godina otvarali su se natječaji, no ništa se nikada nije dogodilo.
Ono je nedavno dobilo ime. Nomen est omen: ovo je i dalje periferija u centru grada. Trg, livada, prazan prostor, poprište masovnih okupljanja ili sporadičnih manifestacija?

2015-03-19 Brujanje grada - premijera 49

2015-03-19 Brujanje grada - premijera 47

2015-03-19 Brujanje grada - premijera 22

bacacisjenki10

Intenziteti

2015-02-05 Intenziteti AMER5632© Amer Kapetanović

Plesno-mutimedijalna predstava “Intenziteti”

premijera: 18.2.2015. 20h, Pogon Jedinstvo, velika dvorana

izvedbe:
19.2.2015. 20h, Pogon Jedinstvo, velika dvorana
20.2.2015. 20h, Pogon Jedinstvo, velika dvorana
3.4.2015. 20h, Pogon Jedinstvo, velika dvorana
4.4.2015. 20h, Pogon Jedinstvo, velika dvorana

7.7.2015., Ljetni diskont kulture, CeKaTe (Centar za kulturu Trešnjevka)

8.11.2016., Sounded Bodies Festival, Zagrebački plesni centar

Facebook event: Intenziteti

Autori projekta: Vedran Hleb i Vesna Mačković
Dramaturgija i režija: Vedran Hleb
Glazba: Alen i Nenad Sinkauz
Video: Ivan Lušičić Liik
Dizajn svjetla: Bojan Gagić
Kostimografija: Nina Nimac
Tekst: Vesna Mačković
Izvođačica: Vesna Mačković

2015-02-05 Intenziteti AMER5824© Amer Kapetanović

Ova plesno-multimedijalna predstava proučava veze između unutarnjeg i vanjskog tijela izvođačice, te pokušava definirati, a onda i dovesti u pitanje, ove apstraktne kategorije. Načine na koje one međusobno komuniciraju, interferiraju, poništavaju se ali i nadograđuju. Izvođačica će tako plesati i riječima, svojim tekstom plesa i zvukom plesa. Ona će (iz)graditi novo tijelo od glazbe i svjetlosti.
Materijal se sastoji od sedam intenziteta kroz koje autorica prevodi sve elemente materijalnosti izvedbe u plesnu sferu. Intenziteti su postaje autoričinih suočavanja sa vlastitim ograničenjima, oni su prostori njenih intimnih otpora u koje nas autorica poziva da zajedno sa njom doživimo mogućnost vlastite transformacije.

Radiofonijska obrada

Za Hrvatski radio 3, emisiju Radio atelje kreirana je radiofonijska obrada ove predstave te ju u cijelosti možete poslušati ovdje:

http://www.vesnamackovic.com/hr/radovi/intenziteti-radiofonijska-obrada-istoimene-multimedijalno-plesne-predstave/

UMJETNOST DOSTUPNA SVIMA

ULAZNICU posjetitelji plaćaju NAKON odgledane predstave uzimajući u obzir vlastiti životni standard i zadovoljstvo odgledanom predstavom.

  • umjetnost mora biti dostupna svima neovisno o financijskim mogućnostima
  • kako da autorica postavi cijenu na umjetnički rad
  • publika zaslužuje prvo vidjeti što kupuje
  • nema popusta za marginalizirane skupine – svatko određuje cijenu vlastite ulaznice

I zato: slobodno dođite, gledajte i više puta. Ako vam se svidi – budite darežljivi. Plaćanjem ulaznice podržavate buduće izvedbe.
Rezervacije: ulaznice@vesnamackovic.com ili 099 200 40 40

TV prilozi:
HTV3 Transfer #313 – Intenziteti – Vedran Hleb i Vesna Mačković (prilog: Ana Franjić)

HTV1 Hrvatska uživo – Intenziteti – važnost autorskog tima (prilog: Vesna Mimica)

Kritike:
Kulturpunkt.hr: Sitno kljucanje tijela (Una Bauer)

Vijenac #548: Prekoračivanje granica (Ivana Slunjski)

Ostalo:
Una Bauer: Strategies for Problematizing Identity in the Eastern European Arts – Identity.Move!, Prague

Darko Lukić: Uvod u primijenjeno kazalište (Čije je kazalište?), knjiga, str. 83.

Knjižica poezije iz predstave
Knjižicu poezije koja se izvodi u predstavi možete naručiti u hrvatskoj ili engleskoj verziji po cijeni 20kn. Preuzimanje u Zagrebu po dogovoru ili dostava 25kn. Kako biste naručili javite se na 099 20 40 40 ili email info @ vesnamackovic.com (uklonite razmake ispred i iza @).

Intenziteti

Fotografija s izvedbe i prikaz ulaznice i plakata
2015-02-18 Intenziteti premijera 004© Tomislav Čuveljak

ulaznica-page-002Dizajn: Dejan Dragosavac Ruta

ulaznica-page-001Dizajn: Dejan Dragosavac Ruta

B2_plakatDizajn: Dejan Dragosavac Ruta

Bacači sjenki: Brujanje grada – 1. epizoda: T.E.K.

2014-12-19 Bacači sjenki - Brujanje grada - proba 34
Premijera: 21. 12. 2014. u knjižnici Bogdana Ogrizovića, Zagreb

Izvedbe:
31.1.2015.
1.2.2015.
knjižnica “Bogdan Ogrizović”, Zagreb

Inicijalni koncept: Boris Bakal
Dramaturgija: Anja Pletikosa
Izvode: Boris Bakal, Nikolina Butorac, Dora Kokolj, Nikolina Komljenović, Vesna Mačković, Nikša Marinović, Jelena Mesar, Veno Mušinović, Anja Pletikosa, Leo Vukelić

‘Brujanje grada’ je projekt Bacača sjenki hibridnog sadržaja, kolažne forme te nesputanog karaktera koji okuplja najšarolikije kreativce, mislioce i ljude izvanrednog smisla za humor.

Oni u posljednje vrijeme svojim učestalim zauzimanjem prostora “smetaju” institucijama po kojima parazitare i pritom se dobro zabavljaju. Svakodnevnim višemjesečnim promišljanjem, probama, predavanjima, terenskim radom i neformalnim druženjima grupa je stvorila malu interaktivnu mapu svojih odnosa i u nju upisala okamenjenu i pokretnu koreografiju jednog prostora u Zagrebu.

Zatvorite oči, vi se nalazite na jednom trgu. Iza vas je neko kino, vi gledate na komornu sredinu ovog trga. Oko vas hodaju neki ljudi u bijelim kutama, oni vas uvjeravaju da su arhitekti, na sebi imaju zalijepljene slike Vitićeva nebodera, Cibonina tornja, preostale Name, nekada na glavi imaju slušalice pa nešto pričaju, pjevaju… Zapravo ih zanima što vas najviše na tome mjestu muči? Što vam nedostaje? Što nedostaje uopće da bi taj trg bio trg?

Brujači i Bacači vas, na kraju, podsjećaju na slavne nedovršene pokrete koji su operirali gradom i navode vas da se nađete oči u oči s istinom i gotovo urušenim moralom Grada. S nama ćete istražiti, pretražiti i propitati jedno određeno javno dobro Zagreba. Događaju li se ove malverzacije upravo u vašemu kvartu, na vašemu trgu?

TCU_8166

TCU_8139

TCU_8130

2014-12-17 Bacači sjenki - Brujanje grada - proba

2014-12-23 Brujanje grada - ulaznica i poster 008

IMRC: Magnolija (ili prkos)

2014-05-31 IMRC Magnolija (ili prkos) 21

Izvedbe:

Premijera: 31.5.2014., Zagreb, Zagrebački plesni centar
4.6.2014. Rijeka, Filodrammatica
26.2.2015., Atena, Grčka, Onasis culture centre (Unlimited access festival)
18.10.2105. Zagreb, Zagrebački plesni centar, mini festival ‘Inkluzivne scene’
26.3.2016. Rijeka, Hrvatski kulturni dom na Sušaku, festival ‘Inkluzivne scene’

Koncept i koreografija: Iva Nerina Sibila u suradnji s Vesnom Mačković i Silvijom Marchig
Izvode: Vesna Mačković, Silvija Marchig

Duet Magnolija (ili prkos) prvi je cjelovečernji rad IMRC kolektiva. Ishodište su tekstualni i likovni nacrti Vesne Mačković za imaginarnu predstavu Nepokretne. Teme pokreta i statike, ekstatičnog plesa i prisilnog mirovanja, kao i transponiranje tih kategorija u zone intimne memorije, tjelesne imaginacije i transgresije identiteta, izvođačice razvijaju u svojim autonomnim zonama. Onim emocionalnim kao i onim tjelesnim, spajajući se na kraju u zajedničko tijelo prepoznavanja i podrške.

Iz medija

Nataša Govedić: Granica izvođačice i autorice (Zarez, broj 381., 10.4.2014.)

Maja Đurinović: Kako razlikovati plesače od plesa, PLESNA SCENA.hr, 16. lipnja 2014.

Povezani sadržaji

Skice iz bilježnice za brainstorming

skice-magnolija-ili-prkos-003 skice-magnolija-ili-prkos-004 skice-magnolija-ili-prkos-002

Pogledom kroz gledatelje probija tunel,
Nerina kaže “mačem kroz publiku”.
Ali nije, tunel je tek tunel.
Ako se netko boji mraka
i svjetlosti na kraju puta
to ne može biti njen problem.

Visi joj ruka kao klatno,
neka gledaju, neka misle, neka osjete,
zato su valjda došli.
Pa nije ovo cirkus
da samo smiju se i uzdišu
i aplaudiraju
dok majmunica gubi i lovi,
lovi i gubi svoju jabuku.

Poetska proza u refleksiji na proces stvaranja predstave “Magnolija (ili prkos) – prvi put objavljeno u časopisu “Kretanja” (#22)

PDF: kretanja-22-str-42-47

Posveta plesnoj introspekciji
Vesna Mačković

Moj život provodim ljubeći samoću. U psihologiji, umjetnosti i drugdje toj ljubavi su nadjenuli ime – zovu ju introspekcijom.

Svaki dan zdrava doza samoće. Svaki dan uranjanje u vlastiti um i emocije. Bolno ili slatko – ovisno o danu. Da bi ostatak dana, onaj van introspekcije, mogao biti posvećen pisanoj riječi, boji, zvuku, pokretu.

Introspekcija, suprotna od izvanjskog promatranja, prečesto me zavara. Uspijeva me redovno i bezgrešno uvjeriti da posjedujem znanje o tome tko sam, što stvaram i kako.

Magnolija (ili prkos) naučila me preispitivati moju samoću, introspekcijsku umišljenost i bahatost. Slijepo uvjerenje koje je u meni urezano kao neki postulat da onoga trena kad posegnuvši za umjetničkim alatom (olovkom, kistom, zvukom, korakom) sklopim oči, znam i mogu – sve.

 Hranjena poezijom Marine Gynt, videima Kazuoa Ohnoa i brojnim olujama misli s Nerinom i Silvijom, izlasci u improvizacijsku introspekciju svake sljedeće probe bili su sve otvorenijih očiju. Nakon tjedana rada, olovku i kist sam pospremila, s introspekcijom sklopila pakt da pozornicom hoda, pleše, pušta glas moje izvođačko tijelo potpuno otvorenih očiju. Pisala sam stopalima, slikala cijelim tijelom. Vraćavši se redovno samoj sebi, osvrćući se na dan, tjedan ili mjesec ispunjen radom, shvatila sam da novo lice introspekcije ne gasi njenu snagu. Ne gasi ju u meni i ne gasi ju u mom kreativnom izričaju. Zadiranje u sebe, u ono što mi pokret znači, u ono kamo me Kazuo, magnolija, prkos vode, to otvaranje svih mojih očiju pa na kraju i onih koje fizički vide, donijelo je samo pojačanje mojeg povjerenja. Introspektivno sam grabila sve dublje i sve šire i bacala van sve više. Kapci, dignuti ili spušteni, bilo je gotovo svejedno.

 Poseban ushit, punjenje, donosile su spoznaje da ulazimo, u nekim sinhroniziranim ritmovima, Silvia i ja, svaka u sebe. No ona je u projekt ušla otvorenih očiju, a ja sam to tek učila.

 Pitala sam se može li kreativna, umjetnička introspekcija biti preduboka. U strahu da postane preosobna postavljala sam znak STOP na neke pokrete, neke motive, neke poglede u publiku. Kad bih se opustila u improvizaciji jer mi je vrijeme na probi to dopuštalo, jer nas je zanimalo što prepuštanje neiskusnog plesnog tijela može iznijeti prema van, dogodilo se nešto što naivno nisam predvidjela kao očekivano. Improspekcija zarinuvši preduboko, uvjetovala je pucanje po nekim unutarnjim kamenim zidovima koje inače ne bih u sebi ugledala još predugo, ako ikad. Srećom, nekakva prirodna sklonost glumstvenosti učinila je da svaka suza, smijeh, riječ i pjesma koji su izašli iz mene, budu kontekstualizirane i ubačene unutar sekvence pokreta. Ponavljanjem i uvježbavanjem takvih sekvenci nastale su neke plesne slike koje ću zauvijek zapamtiti kao samorođene, nenaučene.

 Iznova i iznova tražila sam istinitost u riječima Kazuoa Ohna koje sam “prepisala” iz dokumentarca Piercing the Mask: “Ako tehnika dolazi kao primarna u plesu, zašto bismo se trudili plesati? Ne ovisimo o tehnici kako bismo živjeli. Dapače, ja osobno sam iskusio da što više tehnika se koristi, to više one guraju postrance ono što je ključno. … Pokušavam ignorirati tehnike i strukture i usredotočiti se na duhovno. To pokušavam postići u mom plesu. … Što možete poučiti? Umjetnost ne, to je nemoguće. Suprotno općem stavu, umjetnost ne može biti poučavana. Vjerujem da djelo dolazi prirodno iz ljudskog bića kao što jedno ljudsko biće dolazi iz drugog.”

 Držale su me ove riječi dugo. Otprilike do prve probe bez Silvie. Radile smo na izabranim sekvencama koje su vođene Kazuovim stavovima o tehnici prirodno izašle iz mog dotad neplesnog ljudskog bića i tražile u njima prostore za strukturirane sekvence pokreta. Ostala sam pri mišljenju da moje tijelo ne može usvojiti plesne tehnike, može ih ili nanovo izmisliti, za što je potrebno još puno rada, učenja, plesnog samootkrivanja, ili se može uhvatiti strukturiranja onog što ima prirodno u sebi. I tako sam se našla na pola puta od prirodno ispoljive umjetnosti do suhe tehnike. Preklapanja tih dvaju krajnosti u strukturi činila su kompromis između plesa za samu sebe i plesa za tehnički stručno oko.

 Uz sve mentalne i duhovne vrtloge kojima sam se prepustila od trenutka preispitivanja same sebe zašto uopće s mojim tijelom imam potrebu egzibicionističkog umjetničkog izražavanja na pozornici i to ne bilo kojoj nego baš plesnoj, do trenutka kad smo imale poludovršen koncept predstave, nije me napuštala potreba da pokažem svoje vlastito lice u ovom djelu. Jer “Čovjeka prepoznamo među tisućama brzo po njegovu tipičnu hodu, po njegovu jedinstvenu glasu, no prije svega po njegovu licu. … Lice je ona naša strana koja ne postoji za nas, nego za druge; oni je vide, a mi obično ne. Noseći svoje lice pred sobom, bivamo izloženi pogledu i sudu drugih, neovisno o tom želimo li ili ne želimo biti viđeni.” (Gerd Haeffner: Filozofska antropologija). Stoga je poveznica s Kazuovim cjeloživotnim nošenjem maske La Argentine koju na svoje lice kopiram u središnjem dijelu predstave i zatim skidam dok se Silvia u svom solu bori za zrak (dah?) bio još jedan prirodan odabir u sceni mog tanga. Skrivenog lica, ili otkrivena, izvodim tango želeći da je on jedini bitan, da lice ne postoji. Ili ako moje lice u toj sceni postoji, onda neka mu naličje bude ples i to upravo onaj koji ima svoje stroge tehničke definicije: tango u kojem skvrčene šake prebiru po haljini pokušavajući ju zavrtjeti oko nogu koje se spremaju na ples po tvrdim daskama.

 Na kraju predstave – susret dviju plesačica, a četiri bića – dviju magnolija i dva prkosa, za mene osobno, posveta je jednoj introspekciji. Za publiku, kako sam kasnije upila iz dojmova raznih pojedinaca, upravo suprotno – jedna mala iskrica koja ih tjera u njih same.

2014-05-31 IMRC Magnolija (ili prkos) 11

2014-04-05 IMRC ZPC - Magnolija (ili prkos) work-in-progress 36

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Mali čovjek želi preko crte (MONTAЖ$TROJ)

1957665_10152360301513968_6209373_o
Premijera: 14.3.2014., Pogon Jedinstvo, Zagreb
Izvedbe: 15. i 16.3.2014.

Glazbeno-kazališni performans MČŽPC kao predložak koristi pjesme s albuma »Paket aranžman« iz 1981. godine. Sedamnaest pjesama koje čine okosnicu performansa nastale su u vrijeme kada se smatralo da pop glazba može doprinijeti društvenim promjenama. Gotovo 30 godina nakon toga, neoliberalni kapitalizam doveo nas je do svijeta koji se urušava pred našim očima stvarajući nebrojene kolateralne žrtve. Glazba, kazalište i umjetnost nisu ispunili svoja obećanja o društvenoj promjeni. U performansu MČŽPC novovalna glazba doživjela je korjenitu preobrazbu u želji stvaranja repertoara borbenih pjesama za početak 21. stoljeća. Namjesto punk ritmova i gitarskih rifova, ona je pretočena u elektronske plesne hitove koji na politički nekorektan način govore o našoj stvarnosti bez imalo nostalgije za prošlošću.

U performansu MČŽPC dramski tekst se ne govori nego pjeva. Izvođački kolektiv sastavljen je od 30 osoba među kojima su profesionalni glazbenici, plesači ali i osobe bez prethodnog kazališnog ili glazbenog iskustva. Svi su oni ujedinjeni u »Zbor malih ljudi« stvarajući novo značenje populističke floskule »mali čovjek« u društvu u kojem radnička klasa nema svijest o samoj sebi i o nužnosti vlastitog organiziranog djelovanja. »Zbor malih ljudi« kroz glazbu u borbenoj energiji govori o svemu onome što tog »malog čovjeka« muči: O bratstvu i jedinstvu koje je završilo u masovnim grobnicama, o ratnim razaranjima i 90-im godinama koje su odredile sadašnjost, o fašistoidnim strujanjima društva, dubokoj krizi kapitalizma… Energiju pjevačkog kolektiva nadopunjava projekcijsko platno na kojem se uživo prenosi sam performans ali i drugi audiovizualni sadržaji poentirajući prerađene tekstove originalnog predloška koji pružaju pornografsku kritiku naše stvarnosti.

Performans otvara i pitanje intelektualnog vlasništva zbog kojeg je i glazba danas u službi kapitala. MČŽPC zbog toga na jedinstven način dovodi u pitanje i osnovne koncepte društva u kojem živimo koje nije opravdalo očekivanja za boljim životom.

1412159684_154533063

1412159619_702692034

mali_covjek_vizual_1