Mali čovjek želi preko crte (MONTAЖ$TROJ)

1957665_10152360301513968_6209373_o
Premijera: 14.3.2014., Pogon Jedinstvo, Zagreb
Izvedbe: 15. i 16.3.2014.

Glazbeno-kazališni performans MČŽPC kao predložak koristi pjesme s albuma »Paket aranžman« iz 1981. godine. Sedamnaest pjesama koje čine okosnicu performansa nastale su u vrijeme kada se smatralo da pop glazba može doprinijeti društvenim promjenama. Gotovo 30 godina nakon toga, neoliberalni kapitalizam doveo nas je do svijeta koji se urušava pred našim očima stvarajući nebrojene kolateralne žrtve. Glazba, kazalište i umjetnost nisu ispunili svoja obećanja o društvenoj promjeni. U performansu MČŽPC novovalna glazba doživjela je korjenitu preobrazbu u želji stvaranja repertoara borbenih pjesama za početak 21. stoljeća. Namjesto punk ritmova i gitarskih rifova, ona je pretočena u elektronske plesne hitove koji na politički nekorektan način govore o našoj stvarnosti bez imalo nostalgije za prošlošću.

U performansu MČŽPC dramski tekst se ne govori nego pjeva. Izvođački kolektiv sastavljen je od 30 osoba među kojima su profesionalni glazbenici, plesači ali i osobe bez prethodnog kazališnog ili glazbenog iskustva. Svi su oni ujedinjeni u »Zbor malih ljudi« stvarajući novo značenje populističke floskule »mali čovjek« u društvu u kojem radnička klasa nema svijest o samoj sebi i o nužnosti vlastitog organiziranog djelovanja. »Zbor malih ljudi« kroz glazbu u borbenoj energiji govori o svemu onome što tog »malog čovjeka« muči: O bratstvu i jedinstvu koje je završilo u masovnim grobnicama, o ratnim razaranjima i 90-im godinama koje su odredile sadašnjost, o fašistoidnim strujanjima društva, dubokoj krizi kapitalizma… Energiju pjevačkog kolektiva nadopunjava projekcijsko platno na kojem se uživo prenosi sam performans ali i drugi audiovizualni sadržaji poentirajući prerađene tekstove originalnog predloška koji pružaju pornografsku kritiku naše stvarnosti.

Performans otvara i pitanje intelektualnog vlasništva zbog kojeg je i glazba danas u službi kapitala. MČŽPC zbog toga na jedinstven način dovodi u pitanje i osnovne koncepte društva u kojem živimo koje nije opravdalo očekivanja za boljim životom.

1412159684_154533063

1412159619_702692034

mali_covjek_vizual_1

Glas kao tijelo, tekst kao glazba (Irena Tomažin)

Tijelo je instrument glasa, tijelo rezonira kad pjevamo i tijelo nosi glas. Putem fizičkih vježbi, odnosno povezivanjem s vlastitim tijelom i kretanjem, također dolazimo i do svog glasa – promatrat ćemo i slušati kako glas može biti produžetak i nastavak fizičke akcije. Vježbama disanja i opuštanja tijela, možemo rezonirati glasom i otvarajući se slušanju, možemo otkriti vlastite ritmove i melodije koje organski nosimo. Eksperimentiranje glasom može nas dovesti do različitih lica i priča koje svaki glas ima.

S druge strane imajući tekst i radeći s njim kao s kompozicijom, možemo ga utjeloviti i postići da ga pjevamo ili ga samo govoriti prostoru, šaljući ga u prostor da rezonira. Pristupajući mu kao glazbi možemo postići različite interpretacije teksta.

I na kraju pjevanje – radit ćemo na starim pjesmama, učiti ih i pjevati ih jednostavno, najjednostavnije, te kroz njih učiti o pjevanju i jednostavnoj ljepoti pjevanja.

Glas ima mnogo tijela, a tijelo ima mnogo glasova. Dakle, nikad ne nedostaje jednog drugome. Visina glasa ovisi o tome koliko duboko stojiš, a dubina ovisi o tome koliko ti visoko mašta skače.

Osjećaš da si u suglasju, tako što netko drugi pored tebe pjeva, a tebi nešto među rebrima vibrira. Malo više ili malo niže. Ovisno o tome u kojem si tijelu. Ovisno, u kojem glasu pjevaš, u kojem slušaš.

Ili, to osjetiš jednostavno tako da ne osjećaš ništa – jer te više nema, sav si u pjevanju. Zatim, u trenutku kad zaboraviš tekst, kucaš na vrata kroz koja stupa improvizacija, inovacija, i mogli bismo naći još zvučnih riječi na i, ali zahvaljući glazbi, zaboravljamo na to. Stoga, samo prati ritam. I ostalo će doći. Kad si u falšu, u falšu si. Ili, unutar toga možda bi mogao čuti glas koji bježi od tebe i koji se želi igrati s tobom. Ako imaš tekst, ali nemaš melodiju, trebaš samo poduprijeti i izdržati tišinu – trebaš je slušati dok god je potrebno da mrmljanje ne postane ritam, melodija, dok te ne zavede i konačno ugrize za tijelo. Da bi se čuo, trebaš biti hrabar. Samo otvori vrata i počni se igrati.

IMRC (Integrirani kolektiv za istraživanje pokreta)

2013-09-28 ZPC IMRC kolektiv 01

Radionica plesne integracije (Iva Nerina Sibila)

Kolektiv IMRC osnovan je kao izvedbeni nukleus Radionice plesne integracije koja djeluje pri Zagrebačkom plesnom centru od 2012.  pod vodstvom Ive Nerine Sibile i Amele Pašalić.
Radionica plesne integracije okupila se oko ideje da ples i pokret nisu uvjetovani određenom tjelesnom datošću, već da tjelesni izraz, iskustvo zajedničkog  plesnog kretanja, kao i istraživanje izvedbenih potencijala pokreta i plesa, pripada svima. Također, sužavanje plesa samo na određena tijela, ona koja posjeduju maksimalni opseg pokreta i snage, iz plesne i izvedbene prakse isključuje sva ona druga i drugačija tjelesna iskustva i izraze.

IMRC grupa je  plesača koji imaju dugogodišnje iskustvo, a dolaze i različitih plesnih žanrova, tjelesnih praksi i edukatorskih sustava. Zajedničkim radom žele produbiti svoje razumijevanje suštine kretanja, izvedbe i komunikativnosti plesa, a nizom prezentacija i radionica podijeliti to iskustvo s drugima.

Radionica IMRC-a namijenjena je svima zainteresiranima za pokret i ples, bez obzira na plesačko iskustvo, a koji imaju 16 ili više godina. Gornja granica ne postoji. Pozivamo plesače, izvođače i sve zaljubljenike u pokret,  one sa i one bez teškoća u kretanju i tjelesnog invaliditeta da nam se pridruže u plesu koji je prilagođen i namijenjen svim tijelima.
Radionica se sastoji od vođenih vježbi osvještavanja  tijela, plesne improvizacije i rada na mašti kao pokretaču tjelesne transformacije. 

Unlimited Access plesna radionica (Jordi Cortés Molina)

2013-12-06 ZPC Unlimitted access 50

Unlimited Access je EU projekt pokrenut s ciljem poticanja integracije osoba s invaliditetom kroz plesnu umjetnost te zajedničkog umjetničkog rada i istraživanja pokreta osoba bez i s invaliditetom, kao i senzibilizacija publike po pitanju percepcije integriranog plesa. Projektom se želi potaknuti bolje razumijevanje i prihvaćanje raznolikosti te pomicanje granica umjetničkog i kulturnog djelovanja te šire i istančanije promišljanje tema vezanih uz raznolikost umjetničke prakse uključujući i one osoba s invaliditetom.
Jordi Cortés Molina je poznati katalonski koreograf i pripadnik DV8 skupine, plesač i pedagog koji se već dugi niz godina bavi plesnom integracijom te istraživanjem odnosa ljudskih tijela bez i s invaliditetom u pokretu i kroz pels. Surađuje s brojnim svjetskim pedagozima koji se bave istom tematikom, poputa Adam Benjamina, osnivača kompanije CandoCo (najpoznatije svjetske plesne kompanije čiji su članovi osobe bez i s invaliditetom). Iza Jordia i njegove plesne kompanije, Alte Realitat, već  je nekoliko predstava u kojima su izvođači osobe bez i s invaliditetom putem kojih utječu na društvenu svijest o važnosti integracije. Njegov rad ima snažnu društvenu komponentu gdje je osobama s invaliditetom omogućena prilika za umjetničko izražavanje.