Video performans ‘Pozdrav’ snimljen je u lipnju 2014. u napuštenoj tvorničkoj hali ‘Željezare Sisak’.
Autorice: Vesna Mačković i Ana Opalić
Snimanje i montaža: Ana Opalić
Prikazivanja:
- 10.3.-23.3.2016., Zagreb, Godišnja izložba suvremene umjetnosti THT@MSU
- Noći performansa 2016.:
4.6.2016., Beograd, Dom omladine
9.6.2016., Rijeka, Palach
25.6.2016., Split, Dom mladih
27.6.2016., Dubrovnik, Kula Lazareti - 1.9.2016. Sisak, Star Film Festival (večer otvaranja)
- 22.10.2016., Sisak, Festival Željezara, Muzej Grada Siska
- 13.4.2017., Zagreb, Festival tolerancije, Kino Tuškanac
Gradu koji umire, a živio je.
Gradu s kojim nikada nisam disala kao jedno.
Tlu koje je upilo znoj i otrove. I sreću i osmijehe.
Radnicima koji su oslobođeni.
Sistemima koji dolaze i prolaze. I pustoše.
Svima nama koji uporno koračamo naprijed ne znajući kamo, zašto ni koliko još.
1990. doselila sam se u Sisak kao 15-godišnjakinja u iščekivanju svih uzbuđenja gimnazijskih dana i mladosti. Rat i izolacija zbog bolesti koja me zadesila, učinili su da grad Sisak nisam stigla ni omirisati. Nakon 13 dugih godina, sretne okolnosti u mom životu učinile su da sam se pozdravljala s izolacijom i bolešću, a i rat je već davno bio iza nas. Činilo se kao bajka kad bi se izgovorilo. Ali priča je drugačija. Grad je bio uništen. Ljudi su prije teško disali zbog velike industrije i zagađenja. Sada su teško disali jer ničega više nema. Željna sunca i upoznavanja mogla sam istraživati ljudske depresije i prazninu očerupanog grada. Znala sam samo… otići.
Ovim video performanceom imaginarno se vraćam u Sisak. Pokušavam se suočiti s gradom i osobnom prošlošću nakon godina izbivanja.
Grad Sisak mogao je biti bilo koji grad.
Ležati zbog bolesti izolirana godinama od ljudi, svijeta, grada
mora da je jednako u bilo kojem gradu?
Ustati nakon dugogodišnje bolesti ipak
vjerujem da nije jednako u bilo kojem gradu.
Grad Sisak. Nije imao zraka. Nisam znala disati s njime.
Otišla sam, otrčala…
Tražiti neke druge gradove. Koji dišu. Ili s kojima ja dišem.
Greškom ponijela sam ljutnju.
Ljutnju što ne znam kako se gradovi koji ne dišu mogu promijeniti.
Pa sam se na tren ponovo pojavila.
Udarajući u zidove koji odjekuju, vikao mi je Grad kroz uši.
A ja mu i dalje ne znam pomoći, disati s njime.
I odlazim. Opet.
3. nagrada na Godišnjoj izložbi suvremene umjetnosti THT @ MSU u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu
Od 172 rada pristiglih ove godine na natječaj, međunarodno stručno povjerenstvo (u sastavu: mr.sc. Snježana Pintarić, predsjednica stručnog povjerenstva, ravnateljica MSU-a i muzejska savjetnica, Rainald Schumacher, kustos, Office for Art, Berlin; Marco Scotini, nezavisni kustos, Milano; izv.prof. Sandra Vitaljić, fotografkinja, Akademija dramske umjetnosti, Zagreb; Nataša Ivančević, muzejska savjetnica, pomoćnica ravnateljice i voditeljica Odjela zbirki i Zbirke skulptura MSU-a) izabralo je njih 35, što uz troje pozvanih umjetnika čini ukupan broj od 38 umjetnika koji će predstaviti recentne radove u MSU do 26. ožujka 2016.
Fotografije s lokacije snimanja:
Iz medija
MSU.hr – Odabrani dobitnici nagrade THT@MSU