Vesna Mačković je autorica i suvremena plesačica u predstavama suvremenog plesa, multimedijalnog i eksperimentalnog kazališta. Prilikom premijere plesno-multimedijalne predstave Intenziteti, rađene u suradnji s Pogonom, pokrenula je inicijativu Umjetnost dostupna svima kojom je omogučila posjetiteljima da na prazno mjesto na ulaznici sami upišu cijenu nakon odgledane predstave ovisno o svom životnom standardu i zadovoljstvu odgledanom predstavom. Njezina najnovija predstava, Pod staklenim zvonom, nastala je u sklopu Pogonatora – inkubatora suvremenog plesa i kazališta, programa podrške nezavisnoj produkciji i umjetničkim istraživanjima. Predstava će biti premijerno izvedena 29. rujna u 20 sati, a reprizna izvođenja zakazana su za 30. rujna, 1. i 2. listopada u 20 sati. Pokoji detalj o predstavi otkrila je sama autorica u kratkom razgovoru.
Predstavom propitujete izazove života u civilizaciji, kao i smisao života u osami. Što je potenciralo ova dva oprečna pitanja?
Život u civilizaciji nameće egzistencijalna pitanja. Tjera nas da uslijed i najmanje svijesti propitujemo svijet oko sebe i stavljamo ga na određeno mjesto na našoj osobnoj skali vrijednosti. Kada zagrebemo preduboko u vrednovanje života u civilizaciji vrlo lako se možemo ‘poskliznuti’ i pitati se nije li najbolje (ili najlakše?) pobjeći od svega negativnog što civilizacija nosi sa sobom, pa makar i po cijenu samoće.
Dovodite u pitanje i vezu civilizacije s podskupom oprečnih pojmova koji joj pripadaju: ratom, nasiljem, krađom, socijalnim i zdravstvenim nedostojanstvom. Na koji način ste uprizorili ovu diskutabilnu poveznicu?
Ovo umjetničko istraživanje svoje motive uprizoruje prvo kroz zvukove koji nastaju improvizacijom u živoj izvedbi predstave te putem svjetlosne instalacije u kojoj pri izvedbi boravim, a koja simulira moj izbor izoliranja od civilizacije. Zatim, nakon zvukova i svjetlosnih elemenata, dio izvedbe je i moje tijelo kroz suvremenoplesnu polu-improvizaciju na glazbu s koncerta 309th day of the year. Svi ovi izvedbeni elementi u gledatelju / slušatelju potiču oprečne slike koje spominjete.
Najavni tekst predstave završava vašim riječima:
Pod staklenim zvonom svijet je siguran od mene.
Sretna sam.
Je li to odgovor/izbor među dva glavna pitanja predstave?
Ove završne rečenice nisu tu da ponude odgovor na to kako predstava završava. Njihova poanta je potaknuti kod gledatelja pitanje u kakvoj smo korelaciji mi kao pojedinci s civilizacijom. Da li smo mi ti koji kvarimo civilizaciju ili je civilizacija kriva za našu nesreću i nemir? Kao i u svakom umjetničkom radu, volim da svatko odgovori sam za sebe. Sadržaji i odgovori su u oku gledatelja, i u svakoj slici i svakoj predstavi svatko neka gleda sebe i svoj svijet.